Istarsko govedo - Boškarin
Kad na prostoru koji je škrt hranom i oskudan vodom nastane nešto veliko i snažno, onda to zaista vrijedi. Na području Istre i nekih Kvarnerskih otoka čovjek i istarsko govedo već tisućama godina odolijevaju brojnim nedaćama. Kroz stoljeća su opstajali i bivali sve jači. Bio je to mali, ali današnje vrijeme svjedoči, moćan savez. Što bi zemlja dala, ljudi su prilagođavali sebi, zadržavajući ono što je izvorno i što je najotpornije na geofizičke i mikroklimatske utjecaje. Takvim međusobnim djelovanjem i suživotom čovjeka i prirode nastalo je i istarsko govedo. Na sve izazove minulih vremena ova snažna bića odgovarala su prilagođavanjem genetske konstitucije koja je omogućila otpornost na bolesti i izdržljivost u teškim uvjetima rada.
Povijesne crtice....
Prema dostupnim podatcima istarsko govedo je na područje Istre stiglo s rimskim legijama. Bit će to dar koji će se pokazati možda i vrjedniji od brojnih drugih dosega rimske civilizacije koja je baš na prostoru najvećeg hrvatskog poluotoka ostavila vrlo dubok korijen. Kasnije su, osim seljaka, istarsko govedo koristile i vojske Mletačke Republike u zapregama za vuču teških tereta, istarskog kamena i istarske hrastovine, na velikim udaljenostima i na teško prohodnim terenima, kao temelj za izgradnju Serenissime-Venecije. Fosilni nalazi s raznih lokaliteta diljem Istre svjedoče o davnoj nazočnosti pretka današnjeg istarskog goveda na ovim područjima. Carstva su propadala, a vojske se mijenjale, ali je Istarsko govedo ostajalo. Jača od svake sile bila je ljubav koju su ljudi poklanjali gorostasima dugih rogova. A oni su uzvraćali svojom snagom, izdržljivošću i otpornošću koja je omogućavala zajednički opstanak kroz tisućljeća burne povijesti. Osim što su vukli teške terete ili plugove na teško obradivoj istarskoj zemlji, davali su čovjeku zalihe mesa i mlijeko izuzetno visoke kvalitete. Takav način zajedničkog opstanka izgrađen kroz tisućljeća neraskidive povezanosti postat će temelj za očuvanje pasmine pred naletom modernih i profitabilnijih vrsta.
Osobine istarskog goveda...
Istarsko je govedo poznato po iznimnoj radnoj sposobnosti, izdržljivosti, otpornosti i ustrajnosti. Osim prepoznatljive tjelesne vanjštine, jedno od njegovih obilježja je i oprema koja se uz njega koristi. Najčešće je bilo uprezano u drvena vučna kola, «voz», obložena željezom i spojena lancima, odnosno «tiradurima». Goveda su oko gubice nosila rešetke, tzv. «mužarjole» pletene od žute vrbe koja se još naziva i beka ili bekva. «Mužarjola» je služila da goveda ne bi putem jela vinovu lozu i djetelinu. Na vrh rogova stavljane su mjedene kuglice kako bi zaštitili ljude i goveda od ozljeda pri radu u polju i staji. Na čelo su se stavljale resice od špage, da bi ih štitile od muha. Ovratnici su bili načinjeni od pitome kestenovine ili hrastovine. Iako se to na prvi pogled ne bi reklo, istarsko govedo je u prehrani vrlo skromnih zahtijeva. Baš kao i u davnim vremenima, glavna baza prehrane su mu ravničarski pašnjaci, nisko raslinje i šuma (boška-od kuda i naziv Boškarin). Prvo što se zapaža na dugoj klinastoj glavi jesu vrlo dugi rogovi u obliku lire, koji iz širokoga čela mogu izrasti i do jednog i pol metra duljine. Cijelo tijelo je vrlo snažno i mišićavo. Okvir istarskog goveda je dobro i skladno razvijen. Volovi dosežu masu i do 1300 kg, dok su bikovi nešto lakši. Njihova težina doseže do 900 kilograma. Uzrasli mužjaci u grebenu su visoki oko 150 cm, a krave, čija težina doseže do 650 kg, u grebenu imaju visinu od 135 do 142 cm. Istarsko govedo je svijetlosive do bijele boje, s prijelazima na tamnije nijanse. Telad na svijet dolazi crvenkastosmeđa, a u dobi od 3 – 4 mjeseca poprima sivu boju. Vanjština Istarskog goveda ukazuje na dobroćudnost, stabilnost, ustrajnost, poslušnost i skromnost. Istarski težak ga je stoljećima izgrađivao kao inteligentnu i poslušnu životinju, skromnu na krmi, uz čiju pomoć je mogao obraditi istarsko tlo te proizvesti hranu za sebe i njega. Dok je velika tjelesna masa nastala kao posljedica želje za uzgojem snažnog i otpornog goveda, mliječnost je zbog istog razloga bila u sporednoj ulozi. Mlijeko što ga je davala krava trebalo je biti dovoljno za prehranu teleta, uz ostanak skromnih količina za prehranu domaćinstva. U vremenima kad poljoprivredna djelatnost poprima organizirane oblike intenzivne proizvodnje, dolazi do pada interesa, ne samo za razvoj i unapređivanje istarskog goveda, nego i za održavanje pasmine. Pred naletom drugih, izrazito mesnih pasmina s većim prirastom mase u manjoj jedinici vremena, ova izvorna primitivna pasmina dolazi na prag nestanka. Međutim, zahvaljujući rijetko viđenoj povezanosti istrijana s njihovim govedom koje ih je održalo na prostoru Istre, pasmina je spašena od izumiranja.
Danas, istarsko govedo poprima novi gospodarski i turistički značaj, a njegovo meso postaje gurmanska delicija.
Povijest pasmine
Pripada skupini europskih izvornih primigenih goveda, vrlo bliskih ishodišnoj fosilnoj vrsti Bos primigenius. Fosilni nalazi ukazuju je Bos primigenius kao dominantno govedo Istarskog poluotoka obitavao na ravničarskim pašnjacima i otvorenim šumama. Zime je preživljavao brsteći mladice i pupoljke, trošeći uskladištene rezerve masnog tkiva koje je prikupljao tijekom razdoblja vegetacijskog obilja.
Na više arheoloških lokaliteta Istre nađeni su tragovi ishodišnih oblika istarskog goveda:
- Kamenolom Kanegra na jugozapadnoj obali Sičalskog zaljeva
- Hijenska špilja u kamenolomu Plovanije - Buje
- Golupska jama - Buzet
- Kupića pećina - Vranja
- Pećina na Dolek
- Pećina Šandalja II – Pula
„TEORIJA BARBARICA „- postoje određene indicije da je istarsko govedo nastalo od goveda koja su na području Istre dovele rimske legije, te Atiline horde koje su prodirale iz stepa Južne Rusije i Besarabije.
Prve podatke o govedima u Istri zapisao je Povše (1894.). Devedesetih godina 20. stoljeća na prostoru Istre nalazilo se oko 50.000 goveda. Postojala su četiri tipa podolske pasmine goveda: Bujsko, Labinsko, Istarsko krško, Jednobojno svijetlo govedo.
Sredinom 20. stoljeća istarsko govedo je činilo oko 70% populacije goveda na području Istre. Uzgajana je prvenstveno radna stoka – 80% istarskih goveda je korišteno za rad u polju.
Odlike vanjštine istarskog goveda – boškarina
Istarsko govedo je grube konstitucije, snažne koštane građe, izdržljivo i otporno. Glava istarskog goveda je srednje duga, klinasta izgleda, široka u čelu, a sužava se prema gubici. Čelo je srednje široko, katkad s malim ulegnućima, nosni i lični dio su dugi. Rogovi su veliki, u obliku lire, dugi do 1,5 m s međurožnim rasponom na vrhu do 1,20 m. Baza rogova je sivkasta do žućkasta, a od polovice prema vrhu su sivi do tamni. Vrat istarskog goveda je muskulozan, srednje dug i uzak, a leđna linija je ravna. Okvir istarskog goveda je dobro i skladno razvijen
Mišićavost je umjereno dobro razvijena. Istarsko je govedo građom okvira i snagom imalo odlike radnog goveda. Visina grebena uzrasle krave je 136 – 142 cm, a uzraslog bika je 145 – 150 cm. Dužina trupa krava je 155 – 170 cm. Prsa su duboka, duga i nešto uža. Zdjelica je duga, prema kraju sužena u spuštena. Noge su snažne, korektno građene, pravilnih stavova. Skočni zglob dobro je snažan. Opseg cjevanice je 18 do 20 cm. Papci su tvrdi, čvrste rožine, obrubljene crnom dlakom. Tjelesna masa krava istarskog goveda je 500 do 600 kg, a bikova 650 do 900 kg. Volovi dostižu tjelesnu masu 1100 do 1300 kg. Boja istarskog goveda je svijetlosiva do bijela, s prijelazima u tamnije nijanse. Bikovi su tamniji od krava. Krave svijetlosive do bijele boje tijela s prijelazima u tamnije nijanse. Karakteristična je tamna pigmentacija gubice, nosnog hrpta, dijelova lica, okružja očiju, rubova ušnih školjki, donjeg dijela repa, plećeke, putišta, vrata i rubnog rebrenog dijela. Sluznice očnih kapaka i trepavica su tamno pigmentirane. Jezik je olovasto sive boje, a nepce potpuno ili većim dijelom tamno, telad je crvenkastosmeđe boje, a u dobi od 3 do 4 mjeseca mijenjaju boju u sivu. Interijer istarskog goveda ukazuje an dobroćudnost, stabilnost, ustrajnost, poslušnost i skromnost. Istarski je težak stoljećima izgrađivao istarsko govedo kao inteligentnu i poslušnu životinju, uz čiju je pomoć mogao obraditi istarsko tlo i proizvesti hranu i za sebi i za njega. Istarsko je govedo bilo poznato po iznimnoj radnoj sposobnosti, izdržljivosti, otpornosti i ustrajnosti. Najčešće ga se uprezalo u drvena vučna kola obložena željezom i spojena lancima - tiradurima. Goveda su oko gubice nosila rešetke – mužarjole pletene od žute vrbe – beke, da bi spriječili da putem jedu vinovu lozu i pašu
Na čelo su se stavljale resice od špage kako bi ih se štitilo od muha. Ovratnici su bili načinjeni od pitome kestenovine ili hrastovine
Radno govedo za rad u polju i vuču zaprega. Član obitelji, obiteljsko “blago”. Simbol mukotrpnog rada i poslušnosti. Simbol snage iz skromne prehrane.
Boškarin je imao važnu ulogu u polju i bio je od iznimne pomoći svome gospodaru. Služio je za vuču zaprege i kola te za oranje plugom na oranicama, vinogradima i maslinicima. Iz Motovunske šume je izvlačio trupce do Tarske vale. Trupci su se transportirali brodom i koristili za izgradnju Venecije. Istarsko govedo – boškarin je svome gospodaru osim radne snage bio i član obitelji. Zvali su ga „BLAGO” jer je osiguravao svojim vlasnicima zaradu. Krajem 20. stoljeća – 90–ih godina – u Istri 100–tinjak grla Istarskog goveda.
Navala komercijalnih visokoproduktivnih mliječnih i mesnih pasmina → smanjenje potrebe za boškarinom. Modernizacijom u poljoprivredi i uvođenjem suvremenih strojeva za rad – traktora nestaje potreba za uzgojem boškarina, traktori zamijenili boškarina u polju.
Od 1989. godine djeluje SAVEZ UZGAJIVAČA ISTARSKOG GOVEDA - SUIG, trenutno 130 članova Saveza.